Khaelenna je sjedila na travi umrljanoj od krvi koja se cijedila niz njeno rame i suza koje su boljele više nego bilošto drugo. Naslonila je glavu na ruke grabeći svoju kosu crvenu poput krvi u želji da ju išćupa. Njen očaj bio je vidljiv svima, ako se zanemari da nikoga nije bilo oko nje.
Žalila je što mu je ubila brata svojom nesmotrenošću, osjećala je probadanje noževa oko srca kad bi promislila s koliko hladnokrvnosti mu je ubila oca u želji da se osveti za udarce koje je trpjela cijelog života. Odjednom njenim tijelom je prošla nekakva čudna hladnoća, a onda se sjetila da je još živa. Otvorila je oči u ledeno hladnoj vodi znajući da joj svaki djelić tijela odumire zbog hladnoće vode. Nije imala više zraka, a nalazila se pod ledom debelim poput najtvrđeg čelika.
Pokušala je otplivati prema površini kako bi lupanjem dozvala ljude koji su šetali po površini.
Njene ruke izgledale su mrtvački blijede dok se pokušavala osloboditi haljine koja joj se zaplitala oko tijela i onemogućavala svaki njen pokret u borbi za zrak. Njena crvena kosa izgledala je poput krvi ispredene u niti i bijela boja joj je bila kontras. Odjednom osjetila je nečije ruke za strukom osjećajući kako ponovno gubi svijest, ali u djeliću sekunde je uspjela shvatiti da je to On i da ju ipak nije napustio unatoč njenom ponašanju.
~ Flashback ~
'' Elenna NE! '' – začula je kako se Angelique dere za njom, ali nije se obazirala. Strijele su probadale nebo zaklanjajući slabo zimsko sunce. Nije znala što ju je snašlo, ali shvatila je da trče prema Dvorcu na Liticama koje su izgledala poput mačeva koje probadaju kamen crn od skorene krvi, a gladak od suza. Haljina joj je smetala oko ruku jer nije mogla mirno držati Luk dok je napinjala tetivu. Odjednom osjetila je kako se vrh strijelice namočene u otrov Karrerre zabija u njeno blijedo rame na kojem se gotovo odmah proširila mrlja boje jednake kao njena kosa.
Prelomila ju je znajući da joj bez protuotrova preostaje još samo nekoliko sati života.
Ušla je u Dvorac na Liticama primjećujući mnoštvo vojnika odjevenih u crvenu kako se bore protiv Oktavianovih vojnika u bijelom. Njihova borba izgledala je kao sudar boja koje se žele pomiješati ali ne uspijevaju. Pogled joj je zalutao prema središtu Dvorane za Sjene i ugledala je kako knjiga još uvijek stoji na sredini otvorena točno na onoj stranici koja joj je trebala. Izvila je svoje pune usne obojene u crveno u maleni osmjeh prepun zadovoljstva.
Odjednom jedan od vojnika počeo je zamahivati svojim mačem prema Khaelenni, a ona je postala bolno svijesna da rat nije toliko jednostavan i da nema dovoljno snage za borbu dulju od nekoliko minuta. Izvadila je dva bodeža i bacila jednog od njih prema vojniku koji se osjetio zatečen naglim udarcem. Probila mu je srce. Khaelenna je na trenutak zastala osjećajući blagu vrtoglavicu.
Osjetila je hladan čelik pod svojim vratom i pogledala vojnika koji je oklijevao povući smrtonosan udarac. Osmjehnula mu se i uzmaknula za jedan korak previše unatrag. Vitraj, na kojem je prikazivana borb Vode i Vatre, Vatre i Vode kako proždiru jedna drugu, raspursnuo se u milijune sitnih komadića koji su proletjeli kroz zrak zajedno s Khaelennom. Osjetila je hladan zrak na svom licu i prije nego što je kroz led propala u hladno jezero shvatila je koliko je smotana.
~ End of Flashback ~
Angueliqe Antolos je znala da je njena najbolja prijateljica, Khaelenna, sasvim sigurno odjurila ravno u smrt nastojeći da spasi predragocjenu Knjigu Sijenki. Pokušala ju je zaustaviti svojim vrištanjem, ali nije uspjela. Vidjela je Demethria kako je pojurio za njom, čula je strlice kako probijaju znak i zatvorila oči. Zelena svijetlost obavila se oko nje štiteći ju od strelica koje su se pretvarale u prah samim dodirom sa granicom. Klonula je na led koji je prekrivao Ukleto Jezero čekajući prestanak kiše strelica. Oslonila se na ruke ležeći valjajući se na ledu zlokobno se smijući svojim protivnicima i njihovim nastojanjima da probiju barikadu koju je stvorila oko sebe.
Vrlo brzo to joj je dosadilo i svi vojnici koji su je okružili odbačeni su njenom umnom snagom i pretvoreni u mrlje krvi na ledu. Ustala je s poda otresajući čestice leda koje su se uhvatile za njenu zelenu haljinu.
'' Elenna NE! '' – povikala je vidući da Khaelenna ulazi u Dvorac na Liticama, a sjene okružuju vrata na pročelju. Podigla je svoj Luk i potrčala za njom znajući da će Khaelenna umrijeti ako ne stigne na vrijeme. U jednom trenutku zašla je na tanak led. Njena noga je propala kroz njega, a trave Ukletog Jezera su se gotovo odmah ovile oko nje. Čula je bezdan kako ju zove. Nekako se uspjela otrgunti, ali ubrzo je začula pucanje stakla i primjetila milijune malih čestica kako lete kroz zrak i Khaelennu kako propada kroz debeli led u bezdan Ukletog Jezera. Angeliquein vrisak se pronio cijelom Nebeskom Dolinom podižući crne gavranove iz njihovih gnijezda koji su kao predznak smrti ispunili zrak.
Demethri Remedios se osjećao krivim jer je zbog njega Khaelenna odujurila u Dvorac na Liticama.
Prekoravao je samog sebe jer je zaboravio ponijeti knjigu. Sva Khaelennina djela protiv njegove obitelji naglo su zaboravljena kad ju je vidio kako propada kroz led. Angueliquein vrisak ispunio je zrak i poput jeke se proširio Nebeskom Dolinom. Nije ni primjetio crne gavranve koji su poput orkana nadolazeće oluje ispunili zrak i prekrili nebo. Nije ga bilo briga ni za brata, ni za oca, samo za Nju. Onu koju je mrzio, pa volio i onda opet mrzio shvaćajući koliko ju voli.
Njena crvena kosa je sjala pod vodom, a haljina sa raširila oko nje milujući joj tijelo.
Bilo je dovoljno da smoči ruke kako bi ju izvukao jer je ona očito izgubila bitku protiv same sebe.
Izvukao ju je i shvatio da je još živa. Njene usne su čak i sad bile blago nasmiješene.
Podigao ju je u naručje i otišao. Ni sam nije shvatio kad je bitka prestala, a Dvorac na Liticama je opet bio pod njegovom vlašću.
Title credit ~ Bring me to Life by: Evanescence
